Пала́ццо (итал. palazzo, от лат. palatium — дворец) — итальянский городской дворец-особняк XIII—XVI веков. Название происходит от Палатинского холма в Риме, где древнеримские императоры возводили свои дворцы. Палаццо представляет собой тип городского дома-крепости, характерный для итальянского средневековья и эпохи Возрождения. Маленький дворец называют «палацетто» (итал. palazzetto). Рalazzo — «дворец» восходит к латинскому palatium (palatum). Таким образом, это слово с явным иностранным оттенком родственно привычному и воспринимаемому как русское палата.
PalataBrajković-Martinović
Палаццо состоит из трех этажей. На уровне первого этажа оборудована терраса. Второй этаж украшен балконом, растянутым на всю ширину фасада, третий — балконом меньшего размера. Изначально, балюстрады террасы и балконов были сделаны из камня, но позже их заменили на изготовленные из кованого железа.
В дом ведет два входа, над правой дверью имеется изображение семейного герба.
Палаццо Брайковичей-Мартиновичей было построено уже в XVII веке возле старой дороги, рядом с главной городской площадью. Надпись на здании свидетельствует о том, что оно было возведено в 1623 году Вико и его братьями — сыновьями Трипо Марковича (позднее этот род сменит фамилию на Мартиновичи).
Семья Мартиновичей прославилась в Черногории своим участием в борьбе за независимость страны против ее поработителей, турок и австрийцев. Петр II Негош в своем "Горном венце" упоминает пятерых храбрецов братьев Мартиновичей.
Palača Brajković-Martinović je palača peraškog bratstva (kazade) Brajković i afiliranih joj Martinovića.
Smještena je u Penčićima, uz stari put, zapadno od glavnog trga u Perastu. Gradnja datira u 17. stoljeće i po svoj je prilici na tom mjestu prije bila stara kuća obitelji Markovića (kasnije zvanih Martinović), jer tu je natpis sa 1623. godinom, na kojemu stoji da su palaču podigli sinovi Tripa Markovića, Vicko i njegova braća - iz kazade Čizmai. Prema brdu je kuća Tripa Kokolje.
Palača je dvokatnica. Stilski pripada baroku. U visini prvog kata je terasa, ispred fasade. Dva jednostavna portala i prozor nalaze se u dnenom dijelu terase. Iznad desnog portala nalazi se natpis, a poviše njega grb kazade Čizmai. Na prvom katu nalazio se salon čiji je interijer dekoriran koncem 19. stoljeća, u stilu Napoleona II. Ovaj salon jedini je od salona peraških palača koji je sasvim sačuvan s izvornom dekoracijom i namještajem.
Na drugom katu je balkon. Nekad se pružao duž cijelog pročelja. Ograde i terase i balkona danas su druge građe od nekadašnje. Danas su od lijevanog željeza, a u prošlistu su bile od kamenih balustara.
Raspored prostorija u palači ostao je kao što je bio u početku. Današnja namjena palače je stambena. Uz palaču je "đardin", s visokim zelenilom i cvijećem. Pomorci su donijeli i primjerke flore dalekih zemalja kao spomenu na vezu s dalekim svijetom. Đardin ove palače i palače Visković najočuvaniji je u Perastu.
Za proučavanje urbanističkog razvoja grada godina gradnje palate Martinović, najveće od niza zgrada u njenom okruženju, koje su, takođe, pripadale ovoj razgranatoj porodici, utoliko je značajnija jer pokazuje da je sredinom 16. vijeka Perast imao u okviru svoje aglomeracije jedan utvrđeni stambeni kompleks čiji najstariji djelovi su mogli poticati iz vremena znatno starijeg od 16. vijeka. Na tu pretpostavku ukazuju dvije kule kvadratne osnove postavljene na uglovima kompleksa na strani prema moru. Od nekadašnje cjeline koja je predstavljala palatu Martinović do danas se sačuvalo jedino njeno sjeverozapadno krilo (rodna kuća Tripa Kokolje). Источник
Tripo Kokolja rođen je u Perastu dana 28. februara 1661. godine, a umro je na Korčuli 18. oktobra 1713. godine. Prema legendama preci su mu doseljenici iz okoline Nikšića. O Tripi imamo malo zabilježenih podataka od kojih je prvi i nezaobilazni onaj iz knjige rođenih iz 1661. godine, a čuva se u župnom uredu crkve sv. Nikole u Perastu, gdje piše:
„Tripo zakonit sin Nikole Kokoljića i Ane njegove žene, rođen 28. februara, kršten od fra Jerolima sa Brača, reformiranog franjevca, kum mu je bio Ivan Zmajević, kuma Agnjeza, žena Stjepana Bujovića.“
Tripo Kokolja, bokeljski slikar (Perast, Boka Kotorska, 28. februara 1661. - Korčula, 18. oktobra 1713.)
Slikarstvo učio u Veneciji. Najznačajnije je njegovo djelo slikarska dekoracija unutrašnjosti crkve Gospe od Škrpjela na ostrvcetu ispred Perasta. Tripo Kokolja je svojim slikama ukrasio i crkvu sv.Nikole (1616.) i Palaču Zmajević u rodnom Perastu. Pored nje ukrasio je crkve u Dobroti, Kotoru i Prčanju u Boki Kotorskoj. Freske u crkvi Sv. Nedjelje u Kumboru kraj Herceg-Novoga, nastale između 1704. i 1709., pripisuju se Kokolji, a naručio ih je Vicko Bujović. Pred kraj života odselio se na Korčulu, tako da je oslikao i neke crkve i palače u Dubrovniku, Korčuli (crkva Svih Svetih) i u Bolu na Braču. Narocito je vrijedan rad - Apoteoza sv. Dominika, na kasetiranom stropu kora iz 1713. u dominikanskoj crkvi u Bolu na Braču.
(Perast 1661 – Korcula 1713)
There are very few known facts of Kokolja life. He was born in Perast 22 July. 1661. god. in a modest bourgeois family.
At baptism were his godfathers Zmajević John, brother of Archbishop Andrew Zmajevcu and Admiral Matija, and Agnes, the mother of a prominent warrior Vicka Bujović. Nothing we did not know about his education. Some are of the opinion that a short spell in Venice at school where he attended the famous school of painting. It is not certain that it is their patron, Archbishop of Bar and Primate of Serbia Andrija Zmajević resided in Rome, whether he visited the Sistine and drew the idea for the painting works at the Shrine of Our Lady of the Rocks. Kokolja for your samples found in the luminaries of the Venetian painting of the High Renaissance: Titian, Tintoretto, Veronese, Palma the Younger. Kokolja died on Korcula 18th X. 1713. g.
Chickens attributed in Perast in the church of. Our Lady of the Rocks 70 paintings on canvas and oil; 5 pictures in the sacristy of the new church of St. Nicholas; fresco in the church of St. Ana above Perast depicting St. Anne, the Virgin, St. Petko, St. Catherine of Alexandria, which was signed; fresco painting with two angels in the church. Ivana; picture st. Francis of Assisi and the Virgin with St. John Ev .; fifteen medallions with scenes from the life of Jesus and Mary; portrait of a stroke. Vicka Bujović and Kokolja self-portrait in the Regional Museum in Perast; fresco painting of St. Andrew ap. and St. Catherine Alex, the home chapel Zmajević castle; then Madonna and Child with St.. Dominic in the church. Matthew Dobrota; two signed paintings in an art gallery in Cetinje; two paintings in the church of the Nativity of the Virgin in Prčanj; he painted in Dubrovnik, Hvar; several paintings on the ceiling of the choir in the Dominican church in Bol; and paintings on the ceiling of the Church of All Saints in Korcula.
