Istorijat objekta seže skoro četiri vijeka unazad kada je počela i gradnja kuće, vremenom se objekat dograđivao da bi u XIX vijeku dobio svoj sadašnji oblik. Palac jer bio kapetanska kuća porodice Đurović (ili Gjurović kako je pisano za vrijeme Mletačke republike), a s obzirom na brojne puškarnice koje su rekonstrukcijom objekta otkrivene predstavljao je i neosvojivo utvrđenje za gusare koji su harali Bokom kroz minula stoljeća, te čak opsjedali i sami grad Kotor.

Palac je u XIX vijeku imao bogatu biblioteku, te prostor  namjenjen za čitaonu unutar koga se nalazila i prva kolekcija knjiga pisanih isključivo na crnogorskom jeziku,  ta čitaona je bila prva takve prirode na crnogorskom primorju!

Вершины торговой и морской деятельности Прчань достиг в XVIII веке, накануне падения Венецианской республики. Из  маленького местечка в Которской бухте, в котором в 1565 году было 37 домов, Прчань к концу XVIII века  насчитывает более 300 домов, где проживает свыше 1500 человек, из них  80 капитанов, а к порту Прчаня уже приписано более 30 крупных кораблей.

Stara župna crkva, ili kako je mještani zovu Gornja crkva, predstavlja cjelovit kompleks crkve s malom kapelom, zvonikom, grobljem te ogradnim zidom s puškarnicama. Riječ je o jedinstvenom i značajnom spomeniku kulture Boke kotorske koji je u potpunosti devastiran. Crkva, i nadležne državne institucije, do sada nisu pronašle način kako sačuvati i obnoviti ovaj važan kompleks. Zub vremena, potresi i loša financijska situacija uzrok su lošeg stanja u kojem se ovaj spomenik kulture danas nalazi.

 

U potrazi za zlatom i drugim vrijednostima nepoznati počinitelji, vandali, već dugi niz godina skrnave grobnice ispred Stare župne crkve, ali također i samu crkvu. Pred glavnim se oltarom nalaze grobnice od crvenog (veroneškog), zelenog i žutog mramora obitelji Mihanića, Florio i Lukovića koje su danas gotovo u potpunosti uništene.

Ne zna se pouzdano kada je crkva podignuta, ali se ona u dokumentima spominje već 1399. godine. Prepravljena je i proširena 1672. godine, dok joj je oko godine 1740. dograđena osmerokutna kapela s kupolom. Kotorski biskup Marin Drago posvetio je crkvu 1705. godine.

Uspomena na posvećenje sačuvana je u natpisu nad vratima. "Templum iátud in honorem Nativitatis S. D. G. Marinus Drago epus. Catharensis benedixit consecravit: ncavitque sub cura admodum reverendi domini Nicolai — covich parochi comunitatis Parzagni die II julii a. 1705, mentis XI pontificatus anno quinto." (Ovaj hram na čast rođenja Sv. Bogorodice Marije posvetio je Marin Drago, Kotorski biskup, za vrijeme dušobrižništva mnogopoštovanog gospodina Nikole Lukovića, župnika općine prčanjske, dana 2. srpnja 1705., pete godine vladanja Klementa XI.

Nad vratima crkve prema sjeveru uklesan je natpis "Rećtus corde eccipiet" (pravedan bit će nagrađen).

Don Niko Luković u svojoj knjizi "Prčanj" piše "Sve do 1827. mrtvaci su se sahranjivali ponajviše u ovoj crkvi i groblju oko crkve. U ovom groblju počivaju mnogobrojni znameniti i zaslužni Prčanjani, junaci ratova s Turcima, čuveni pomorski kapetani, među kojima je najveći glas stekao Ivo Visin, skoro svi prčanjski župnici i učeni svećenici.

Tu je pokopan i kontraadmiral Marko Eugen Florio, 1906. godine, junak Viške bitke".

Prilikom pokopa kontraadmirala Floria brodovi Ratne mornarice Austro-Ugarske u njegovu su čast ispalili pozdravne plotune. Kontraadmiral je krajem 19. stoljeća umirovljen i svoje je posljednje godine života proveo u rodnom Prčanju.

Na satu zvonika stoji natpis "Otačestvu Spiro Visin 1840". U zvoniku su, do I. svjetskog rata, bila četiri velika zvona, od kojih je ono teško 620 kg bilo zadužbina kap. Joza Verone (1886.), dobrotvora župne crkve, a ono teško 330 kg pobožni prilog Petra Ivova Lukovića (1742.).

„Zid oko crkve sa sjeverne i južne strane sagrađen je s puškarnicama za obranu. U bur¬nim vremenima crkvu su noću čuvali naoružani ljudi. U prošlosti je mnogo ljudi posjećivalo ovo svetište, dok se u njemu nalazila slika Bogorodice, tako da je na dan Marijina Porođenja polovicom XIX. stoljeća crkvu posjetilo pet do šešt tisuća ljudi iz mjesta i okolice. Počevši živjeti u sjeni ovog svetišta, Prčanj se domogao blagostanja, kulture i slave. Na ovoj je crkvi uklesana povijest mjesta duga pet stoljeća. Uz crkvu je i kuća koju je sagradio župnik don Brno Petkić za uporabu prčanjskih paroha" – opisuje crkvu don Niko Luković u svojoj knjizi „Prčanj".

Izgradnjom donje crkve Bogorodičinog hrama Blažene Djevice Marije preseljen je oltar kao i ostale vrijedne znamenitosti. Duhovni život i središte okupljanja primaklo se moru i mjestu a Stara je župna crkva zaboravljena, ostavljena na milost i nemilost zubu vremena, potresima, vandalima...

Na našim fotografijama možete vidjeti kako crkva izgleda danas i u kakvom je stanju ...

Miroslav Marušić     Gornja crkva

 Palata Radimir-Dabinovići

/“Krivi palac”/

Palata Radimir-Dabinović nalazi se u središnjemdijelu Dobrote, na oko  km od Kotora. Dobila je naziv „Krivi palac” po glavnoj asadi koja imakarakterističan blagi lom u osnovi.Današnji oblik palata je dobila na prelazuXVIII i XIX vijeka zahvaljujući kapetanuAntonu Božovu Radimiru, koji je u to vrijemebio jedan od najbogatijih kapetana u Boki.Posjedovao je nekoliko brodova, a za vrijemeNapoleonove okupacije u Boki davao je pozajmicerancuskoj upravi za nabavku soli. U popisu kućaiz 1808. palata je bila u vlasništvu Luke MarkovaRadimira i procijenjena na 3 000 orinti.Porodica Radimiri zauzima prvo mjesto uDobroti po bogatstvu i broju kapetana koje jedala (110). Imali su  broda i 2 kuće na raznimmjestima od Ljute do Kotora.U XVIII i XIXvijeku najistaknutiji predstavnici bratstva bilisu: vitez Božo Radimir (1738-66); Krsto Radov(1766-1832), nosilac Legije časti stečene u dobaNapoleona i Filip Tripov (1828-1901), nosilacdiplome ruske crnomorske komande za vrijemeKrimskog rata, 185. god.Palata je kasnije po ženskoj liniji prešlau vlasništvo Dabinovića, tako da su danasnjeni vlasnici nasljednici brodovlasnika BožaDabinovića.Palata Radimir-Dabinović je prednjim,otvorenim dvorištem odvojena od obalnog puta.Palata ima prizemlje, dva sptara i potkovlje ukome je centralno, na spoju dva dijela, postavljenamanja vidionica.Lom na asadi “krivog palaca” nije nastaoiz estetskih razloga, već kao posljedica potrebeproširenja palate. U prvoj azi postojalo jesadašnje sjeverno krilo palate, dok je južnokasnije dograđeno. Ideja da se dogradnjompostigne utisak jedinstvenog izgleda ostvarena je u potpunosti. Ovo je posebno naglašenosimetričnim postavljanjem otvora na asadamai balkona, kao i centralnim postavljanjemvidionice. Na drugom spratu, na oba krila, nalazise po jedan balkon na kamenim konzolama saornamentima – akantusovim lišćem. Na prvomspratu palate nalazi se salon. Tek je proširenjempalate bilo moguće ostvariti baroknu koncepcijuprostora “četiri sobe jedan salon”.U prizemlju palate nalazi se konoba sa dvaulaza. U zadnjem dijelu su kuhinja i pomoćneprostorije. Iza palate se nalazi veliko dvorišteograđeno visokim kamenim zidom, iza kojih su seprostirali terasasti vrtovi

 Palata Ivanović-Moro

Palata Ivanović-Moro nalazi se južno od crkveSv. Eustahija u Dobroti. Podignuta je u XVIIIvijeku. Palata je pripadala porodici Ivanović, adanas je u vlasništvu katoličke crkve.U dokumentu sa spiskom kuća iz 1808.godine palata se nalazila u vlasništvu MataIvanovića i braće i bila je procijenjena na 600orinti.Godine 1909. Josip Stadler, sarajevski biskupkupuje kuću u Dobroti sa željom da djeca izsirotišta u Sarajevu tu provode ljeto. Za vrijemeII svjetskog rata kuća je bila oštećena. Poslijerata kotorski biskup monsinjor Gracija Ivanovićpodsticao je dolazak časnih sestara, koje suboravile u samostanu Sv. Antuna u Perastu, ikoje su 195. prešle u Dobrotu. Časne sestresu same nabavile sredstva za obnovu palate.Popravka palate je počela 1955, i objekat jeuseljen 1957. Zemljotres 1979. godine je ponovooštetio palatu, koja je nakon obnove ponovouseljena 1989.Palata Ivanović je tipična barokna palata satri etaže i vidionicom - belvederom, izdignutai povučena u odnosu na obalu, sa ograđenimi podignutim dvorištem. U dvorište se ulazikroz prolisani kameni portal na kome senalazi isklesani grb porodice Ivanović. Dodvorišta uzdignutog na terase se stiže kamenimstepeništem. Terase krasi raznovrsno bilje. Uzogradni zid prema moru, ispod terase se nalazepomoćne prostorije.Fasada palate je rađena od no klesanogkamena. Belveder ima specičnu baroknu linijukrova. Na drugom spratu, centralno postavljen,nalazi se veliki balkon oslonjen na pet prolisanihkonzola.Svi otvori na asadi imaju baroknu prolaciju.Iznad portala na prvom i drugom spratunalazi se dekorisan prol u obliku stilizovanogakantusovog листа.

 Palata Dabinović /“Kokotova kula”/

Palata Dabinović, poznata kao “Kokotova kula”,podignuta je polovinom XVIII vijeka, i jedna je odnajljepših baroknih palata u Dobroti.Porodica Dabinović je jedna od značajnijihdobrotskih porodica. Pisani podaci iz XVI vijekagovore da je porodica tada živjela na Ljutoj,početkom XVII vijeka posjedovala je imanje uDobroti, a već na početku XVIII vijeka raspolažeogromnim kapitalom. Porodica Dabinović,zajedno sa Ivanovićima i Tripkovićima, dala jepozajmicu za otkup crnogorskog vladike DanilaPetrovića kada su ga Turci zarobili. Porodica je takođe dala pozajmicu ruskom admiraluSenjavinu, za vrijeme boravka ruske fote u Boki1806. godine.Đuro Dabinović (1661-1731) imao je nadimakKokot. On i njegovi sinovi se pominju kaotrgovci iz “Kokotove kule”. Pretpostavlja se da jeĐuro podigao ovu palatu u vrijeme svoje najvećeaktivnosti. Godine 1717. dobrotski pomorci sudobili za Dobrotu prava pomorske opštine.Đuro je bio jedan od najaktivnijih zalagača zatu privilegiju. U „Kokotovoj kuli“ je crnogorski junak Nikac od Rovina (Tomanović) liječio ranezadobijene u borbi sa Turcima.

“A znate li, tri sokola sivi,Ka se skoro u vino hvaljasteNakraj mora u Dobrotu malu,Na visoku Kokotovu kulu,Da nijeste gori za junaštvoOd kosovske do tri pobratima?”(Petar II Petrović Njegoš, Ogledalo srpsko, pjesma “Sinovi Obilića”)

Projekat za palatu Dabinović je vjerovatnouradio neki arhitekta iz Venecije, sa kojom jeDobrota imala političke, trgovačke i umjetničkeveze. Koliko je poznato, jedino za ovu palatu uBoki postojao je i drveni model-maketa koji nijesačuvan.Palata je sagrađena uz samu morsku obalu,gdje je kasnije, početkom XX vijeka, prošao put, inema ograđeno dvorište. Ponta i mandrać ranijesu pripadali palati. Vrt se nalazio bočno i protezaou obliku terasa iza palate.Palata je izgrađena od no klesanog kamena, iima prizemlje, sprat, i kao treću etažu belveder, sabarokno oblikovanim završetkom. Na središnjemdijelu prvog sprata nalazi se balkon sa kamenombaroknom balustradom. Unutrašnji raspored je trodjelan. Stepenište se nalazi u srednjemdijelu. Na spratu, sa prednje strane, nalazi sereprezentativni centralni salon, a bočno četiri sobe.Palata je teško oštećena u zemljotresu 1979.godine, i danas je još uvjek u ruševnom stanju.Iako je po svojim dimenzijama “Kokotovakula” mnogo manja u odnosu na druge baroknepalate u zalivu, ona je jedna od najljepših, a možese pretpostaviti i da je služila kao uzor kasnijimbaroknim palatama.  Источник

 

Второе название дворца Дабиновичей довольно необычно: его называют «Башня Петуха». Это наименование особняк получил в честь своего первого владельца Джуро Дабиновича, которого партнеры называли Петухом. Дабиновичи переехали сюда из соседнего поселка в середине XVII века и в течение нескольких последующих десятилетий смогли сколотить серьезное состояние. При этом Дабиновичи принимали активное участие в общественной жизни города: объединившись с двумя другими богатыми семьями Доброты, собрали сумму, необходимую для спасения местного владыки от турок, финансово помогали русскому адмиралу Сенявину и т.д.

 

Дворец Дабиновичей не так велик, как другие особняки, принадлежавшие местным капитанам, богатейшим людям города, но он во многом послужил образцом при строительстве других подобных построек. Его возвели в середине XVIII века. Джуро Дабинович, стремясь создать достойное своего высокого положения в обществе родовое гнездо, обратился за помощью при строительстве дворца к венецианскому архитектору. Дворец построили прямо на берегу моря. Он был лишен заднего двора, но имел просторные террасы, засаженные деревьями, обеспечивающими тень. Трехэтажное здание, возведенное из камня в барочном стиле, декорирован балконом с резными перилами. На первом этаже строения находится просторный холл с широкой лестницей.

Во дворце Дабиновичей гостили многие прославленные личности: поэты, писатели, политики. Всех их настолько радушно принимали, что о гостеприимстве хозяев ходили легенды.

В XX веке дворец был отделен от Которской бухты автомобильной трассой. Землетрясение 1979 года, от которого пострадали многие здания в городе, не пощадило и «Башню Петуха». До сих пор здание не отремонтировано.

 

Samo se sluti, u tišini i melanholiji, što obavijaju jedno od dva školja pred Perastom, koliko tajni skriva ovo ostrvo kamenih zidova i vitkih čempresa. Ovaj komadić kopna između Veriga i Perasta, zbog svog položaja, bio je možda mjesto gdje se još od antičkog vremena grade utvrđenja. Po predanjima, koja su zabilježili stari hroničari i istoričari: Orbini, Balović i Zmajević, Iliri i Rimljani su ovdje podizali utvrde za odbranu Risna i povjerili ih Peraštanima na čuvanje.Očuvani odbrambeni zidovi sa puškarnicama su potvrda da je ostrvo u vrijeme venecijanske, francuske i austrijske vladavine Bokom korišćeno kao vojno utvrđenje.

 

Francuzi, koji su zaposjeli školj 1812. god,izvršili su najveće intrvencije na utvrđenju, dogradnjom zidova sa sjeverozapadne i jugoistočne strane ostrva, zatvorili ulaz od Veriga, gdje postavljaju topove, a otvaraju ulaz od Perasta, kojim se i danas ulazi u kompleks. 

 

Ostrvo nosi ime Sv. Jurja, u novije doba uobičajeno Sv. Đorđa, u srednjem vijeku jednom od najpopularnijih svetaca, kome je bila posvećena najstarija od svih peraških crkava. Postoje pretpostavke da je u IX v. postojala crkva na ostrvu, međutim prva arhivski pomen je iz 1166. god, kada opat Sv. Jurja prisustvuje posvećenju crkve Sv. Tripuna u Kotoru. Redovnici sv. Benedikta su svakako prije tog datuma, pronašli tišinu za svoje molitve, na malom školju pred Perastom, i tu podigli jednu od brojnih Benediktinskih opatija, koje su postojale na najljepšim mjestima primorja. 

 

Patronat nad crkvom, samostanom, a ujedno i ostrvom i mnogim bogatim posjedima Opatije u Boki imao je grad Kotor, a opati su obavezno bili birani iz redova kotorskog plemstva. To je bio razlog mnogih sporova i sukoba između Kotora i Perasta, koji su razriješeni tek l634. god., od kada opata crkve Sv. Jurja bira Veliko vijeće grada Perasta, po odluci Mletačkog senata. 

 

Srednjovjekovni samostanski kompleks i crkva stradali su, kada i grad Perast, od pohara gusara 1571 i 1624 god., prilikom napada Turaka na Perast 1654 god., a zemljotres 1667 god. je porušio staro zdanje. Tako da je današnji izgled rezultat mnogih popravki i rekonstrukcija, za vrijeme mletačke i austrijske vladavine. 

 

Današnja crkva je jednobrodna građevina sa kvadratnom apsidom, ravnom drvenom tavanicom. Na fasadama, sa zapada i jugozapada su dva ulaza, sa profilisanim dovratnicima i nadvratnicima, ukrašenim akantusovim lišćem. Glavni, zapadni ulaz ima i prekinuti trougaoni zabat, iznad kojeg je polukružni prozor. Obrada ovih otvora je u duhu baroka, koji se sreće u Perastu i cijeloj Boki, i potiče iz XVIIv. Pored apside je zvonik, kvadratne osnove sa horizontalnim vijencem i piramidalnim završetkom, obnovljen 1876 god., za vrijeme opata Pasqua Gverinija, kada je postavljena oltarska pala sa predstavom Sv. Jurja. Danas se u crkvi Sv. Nikole u Perastu čuvaju dvije stare oltarske pale, koje su činile dio crkvenog inventara. Crkva je dijelila sudbinu ostrva, pa je i njen posvećeni prostor koristio za potrebe francuske i austrijske vojske, kada je pretvorena u skladište municije, polovinom XIXv. Značajnije popravke crkve i samostanskog kompleksa preduzela je Komisija za uzdržavanje spomenika iz Beča 1914 god., koje je prekinuo Prvi svjetski rat. Tada su urađene stepenice, koje vode do uzdignutog prezbiterija i kamena balustrada, preko nekoliko starih grobnica. 

 

Običaj sahranjivanja na školju pred Perastom, povezuje se sa razvojem Perasta uz more, kada se napušta starije groblje, ispred crkve Sv. Ane, na brdu, iznad grada i traje sve do 1866 god. Grobnice se nalaze oko crkve, bez ikakvih su obilježja, a najnovija je ona ispod zida, prema Gospi od Škrpjela, obitelji Butorac. Najviše je sačuvanih grobnica u unutrašnjosti crkve, koje su dovedene u nivo pločnika, 1914. prilikom popravke crkve, a nedavno su završeni radovi na mnogim grobnicama, čije su kamene ploče bile polomljene.