Церковь Помощницы Христиан в Муо, построенная в 1864 году в неовизантийском стиле с восьмиугольным куполом. Главной святыней этой церкви являются мощи Блаженного Грации, попавшие в Черногорию из Италии.
Blaženi Gracija, redovnik augustinac, pustinjak (Muo Boka Kotorska, 27. 11 1438. – Venecija, 9. 11 1508.) svetac euharistije, pomiritelj ljudi i zaštitnik ribara, radnika, neženja, vrtlara, pokornika, pomoraca. Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula njegovo tjelo je preneseno iz Venecije u rodni Muo, 1810. godine.
Blaže Blaženi Gracija rođen je u Mulu godine 1438. Do svoje tridesete godine živi u obiteljskom domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi težačkim poslom. Nakon toga, postaje mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj propovjednika bl. Šimuna Camerina, donosi odluku napustiti dotadašnji način života i dati se na raspolaganju Bogu i bližnjemu u zajednici pustinjačkih redovnika augustinaca. Svoj redovnički život počeo je u samostanu Svete Marije na brdu Ortone, nedaleko od Padove, gdje dobije ime Gracija, što u prijevodu znači milost. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije svoje subraće. Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio “koricu kruha” i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivana su mu brojna čudesna ozdravljenja i djela. Blaženi Gracija umro je na glasu svetosti 9.novembra 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora ispred Venecije, a neraspadnuto tijelo mu je preneseno u rodni Muo, 1810. godine. Muljani su mu uzvratili ljubav izgradnjom nove župne crkve u središtu mjesta, koju su posvetili 18. septembra 1864. godine BDM Pomoćnici kršćana, i u njoj na novom oltaru u srebrnom sarkofagu postavili tijelo blaženog Gracije te je tako župna crkva Pomoćnice kršćana na Mulu postala svetište bl. Gracije.u Mulu godine 1438. Do svoje tridesete godinena Mulu postala svetište bl. Gracije.
Sveci nisu samo dio prošlosti Crkve, već su dio Crkvene povijesti koja se još piše. Nasljedovati Krista kroz putokaze ljudi, današnjih svetaca i blaženika, razlog je naše nade i velikog ”DA – isplati se živjeti za Krista – za Istinu!”
Blaženi Gracija Kotorski rođen je 1438. kao jedinac u hrvatskoj obitelji Krilović, od oca siromašnog ribara Benedikta i žene mu Dobre u ribarskom selu Mulu (nom. Muo) kod Kotora.
Krsnog je imena bio Pavao. Do svoje tridesete godine živi u Boki Kotorskoj kao ribar. Potom odlazi u svijet, plovi kao mornar. Prigodom posjeta Veneciji, na Cvjetnicu 1454., oduševljava se s propovijedi bl. Šimuna Kamerina te ga ona potiče da ostavi svjetovni život i posveti se redovništvu. Odlazi u samostan augustinaca na brdo Ortone kod Padove, gdje ostaje 15 godina.
Potom je bio u samostanu na otočiću sv. Kristofora između Venecije i Murana, gdje ostaje do svoje smrti 1509. Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Imao je iskrenu pobožnost prema Djevici Mariji. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio "koricu kruha" i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Naročito je pomogao gubavce. Njegova samostanska soba bila je pod krovom, tako niska, da nije mogao uspravno stajati u njoj. Postelja mu je bila od dvije daske, malo slame i postirača. Hodao je bosonog i gologlav i ljeti i zimi. Kao redovnik nije jeo meso niti pio vino. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivala su se Graciji, brojna čudesna ozdravljenja i djela.
Sahranjen je nakon smrti u crkvi sv. Kristofora u Veneciji, a 10. siječnja 1810. tijelo mu je pokopano u rodnom mjestu u crkvi sv. Kuzme i Damjana. Blaženikovo tijelo obučeno u crnu redovničku haljinu je u pozlaćenom kovčegu sa staklom na prednjoj strani. Bl. Gracija veliki je štovatelj Euharistije. Papa Lav XIII. potvrdio je i odobrio trajno štovanje redovnika i Graciju 1889. godine nazvao blaženim.
Za vrijeme Mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim Tijelom u sv. Pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Stoga je Kotorska biskupija odlučila održati biskupijski euharistijski kongres uoči blagdana bl. Gracija Kotorskog, 4. studenog 2000. g. Spomendan mu je 8. studenog.
U nazočnosti velikog broja vjernika jučer je svečano proslavljen blagadan Blaženog Gracije, jednog od svetaca Boke Kotorske. Sveto Euharistijsko slavlje je predvodio msgr. Ilija Janjić, biskup kotorski.
Blaženi Gracija umro je 9.studenoga 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora. Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula Gracijevo tijelo biva preneseno iz Venecije u rodni Muo, 1810. godine. Muljani su mu uzvratili ljubav izgradnjom nove župne crkve u sredini mjesta, koju su posvetili 18. rujna 1864. godine, B. D. Mariji Pomoćnici kršćana, i u njoj na novom olltaru u srebrnom sarkofagu postavili tijelo Blaženog Gracije, te je na taj način župna crkva Pomoćnice kršćana na Mulu postala Svetište Blaženog Gracije.
Blaženi Gracija rođen je na Mulu 1438 godine. Do svoje tridesete godine živi u obiteljskom domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi, ribanjem i težačkim poslom. Nakon toga, postaje mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj propovjedi Blaženog Šimuna Camerina, donosi odluku napustiti dotadašnji način života i dati se na raspolaganju Bogu i bližnjemu u službi redovnika augustinca. Dobivši blagoslov roditelja on stupa u red svetog Augustina i dobija ime Gracija, što u prijevodu znači milost. Svoj redovnički život počeo je u samostanu na brdu Ortone, nedaleko od Padove. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije svoje subraće. Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio "koricu kruha" i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Naročito je pomogao gubavce. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivana su mu brojna čudesna ozdravljenja i djela.
18. svibnja 1890. godine, treći dan velikog slavlja na Mulu, poblaženja Blaženoga Gracije, narod iz svih okolnih mjesta došao je na Muo da se pomoli svecu. Crkva i oko nje sve puno, mnoštvo naroda. Iznenada sa Ljute javljaju da se vidi veliko jato ribe. Pobožni ribari patruna Piera Simovića donose munjevitu odluku. Poslije četvrt stoljeća svetac je tu, u mjestu, na sigurnom, a riba ima rep, ako je ne ulove oni neki drugi će. Brzo su uskočili u barke i krenuli preko mora. Stigavši na Ljutu zatekli su ribu na posti. Ne čekajući bacili su mrežu. Iznenađenje je bilo ogromno, ulov kakav ni u snu nisu mogli poželjeti, puna mreža, pucala je pod teretom. Preko 6000 komada palamida. Toliki se broj ovih riba nikad u Bokeljskom zalivu nije ulovio.
Da bi zahvalio Bogu i Blaženomu Graciji, patrun Piero Simović dao je načiniti ribu, palamida, od srebra u prirodnoj veličini, koja sada visi na strani Evanđelja, na svečevom oltaru. Na tablici ispod ove ribe stoji natpis:
"Na uspomenu nečuvenog lova od preko 6000 palombića, ulovljenih trećeg dana trodnevnog slavlja poblaženja Blaženoga Gracije, dana 18.svibnja 1890. godine, harna obitelj Simović P".
