Bokeška Mornarica
Герцег-Нови
BOKA BAY - BOKEŠKA MORNARICA
Srpska garda početkom XX stoljeća, crkva Svetog Nikole se još gradi, a gradila se od 1903. do 1909.g. „Bokeška mornarica“ je noviji naziv srednjovjekovne staleške bratovštine pomoraca, od kada je 1859 god.bila obnovljena samo kao memorijalna organizacija za čuvanje tradicija (,,Plemenito tijelo Bokeške mornarice,,). Prije toga ona, po tradiciji ali bez dokumentacije, datira čak od IX vijeka. Tokom vijekova mijenja imena, pa prvi poznati dokument datira iz XIV dok je prvi sačuvani Statut iz XV vijeka. Bratovštine mediteranskog tipa ( Confraternitates, Frataglie, Scole), su profesionalne organizacije, preko kojih su gradjani, zanatlije, pomorci i trgovci štitili svoje interese. Duh solidarnosti tih korporacija vladao je na zapadu, ali i u gradovima Dalmacije i Boke , pa su i one bile medju nosiocima gradskog društvenog sistema. U imenu iz XIV vijeka ,,Pia soladitas naviculatorum Catharensium,, (1353) jasni su termini preuzeti iz rimskih pomorskih korporacija (soladitas, naviculari) što je razumljivo, jer je i tada u gradu Kotoru bio veoma prisutan romanski sloj gradjana. A kako je spomenuta bratovština u medjuvremenu dobila na poklon crkvu Sv. Nikole u Kotoru, prilikom donošenja Statuta iz 1463. god. mijenja naziv u ,,Bratovština Sv. Nikole mornara u Kotora,, (,,Fraternitas Divi Nicolai marinariorum de Catharo,,). Manuskript toga Statuta na 72 pergamentsa lista, odražava strukturu organa (skupština, gastald, prokuratori, sindici) i njihove konpetencije, karakterističnu humanitarnu djelatnost (pomoć siromašnima, davanje miraza, prevoz tijela umrlom pomorca van grada, pokop), kao i održavanje same crkve i franjevaca u njoj. Pored toga u njemu su , što je izuzetno značajno, navedeni glavni pravci tadašnjih pomorsko-trgovačkih djelatnosti članova Bratovštine: Apilija, Marke, Grčka, Venecija, Dalmacijai, Albanija. Krupna promjena u organizacijii radu Bratovštine nastupila je krajem XV vijeka, u ličnosti Alegreta Nigra 1493. god. Dolazi do fuzije ličnosti lučkog kapetana, koji je nosio tutilu ,,admirala luke,, (,,Ammiraglio del Porto,,) i starešine staleške Bratovštine Sv. Nikole mornara, čija je titula bila ,,gastald,, (,,armiratus, gastaldus et procurator in vita,,). Pa kako je ,,admiral luke,, , u kog su kao u svog službenika, imale povjerenja mletačke vlasti, zapovjedao četom mornara, i Bratovština je tada pravno stekla i odredjenu izvršnu i vojnu vlast. Takva pojava nije zabilježena kod drugih bratovština sličnog tipa na istočnoj jadranskoj obali. Otada se u dokumentima sreće i novi naziv ove bratovštine pomoraca, kao ,,Kotorska mornarica“ (,,Marinerezza di Cattaro,,). Najznačajnija uloga Kotorske mornarice bila je u organizaciji pomorske privrede, naročito sticanju odredjenih povlastica u mediteranskim lukama i oslobadjanju od carinskih i drugih dažbina, a posebno u dobijanju prava na stalno pristanišno mjesto i tržišni prostor (npr. u Veneciji na ,,Piazza dei Schiavoni,, i u drugim lukama). Od 1420. god.te povlastice su se od Mletačke Republike povremeno potvrdjivale. Poslije slabljenja srednjevjekovnog ekonomskog korporativnog centralizma i laganog jačanja liberalne ekonomije i kapitalizma, već krajem XVI vijeka Kotorska mornarica gubi svoje središnje i rukovodno mjesto u organizaciji pomorske privrede Boke, a Perastu Venecija dodjeljuje opštinsku autonomiju i vlastitu organizaciju Mornarice. U svakom slučaju, istorijski ugled i sjaj Kotorska Mornarica stiče naročito preko spomenutioh vojnih i izvršnih konpetencija admirala. Ipak, ona je i tada trajno zadržala svoju izvornu i karakterističnu humanitarnu i socijalnu ulogu stare Bratovštine. Pored toga, Mornarica je bila i depozitar normi običajnog prava, pa su njeni članovi najčešće birani kao arbitri u pomorskim sporovima. Oni su, naime, bili upućeni u običajne norme, dobro su poznavali i praksu navigacije . Isto tako su njegovali pažljivu edukaciju pomoraca i to tokom prakse plovidbe. Tako se moglo desiti da se, iz tih tradicija praktičnog i još neinstitucionalnog školovanja, mogao pojaviti kap. Marko Martinović iz Perasta, koji je 1697.god, pozvan u Veneciju da zajedno sa italijanskim stručnjacima, predaje ruskim boljarima, u doba kada ni Venecija nije imala institucionalno pomorsko školovanje. Tokom sloljeća srećemo slijedeće admiralove kompetencije:
Srpska garda ispred stare crkve sv. Nikole, izgorele 1897.godine
uvijek uz svoj Kotor - bokeško kolo u razrušenom kotoru 1979.g.
PRVI LUČKI KAPETAN SA TITULOM ADMIRALA ZABILJEŽEN JE U KOTORSKOM ARHIVU 7.MARTA 1440. -NOSI ČISTO SLOVENSKO IME ZIVKO MACE
Admiral Nikola Kukurača u svojstvu vještaka za pomorska pitanja, proglašava 1692.g. neupotrebljivim dvije galije potonule kod Gurdića
Os svih ovih mornara koji su plesali kolo Bokeljske mornarice pred maršalom Titom izgleda da su živi jedino Sava Roganovića i Tripo Milošević, raniji i sadašnji kolovođa kola BM.
Nikola Mušurinski - источник