HERCEG NOVI - Crkva Sv.Ane                                      

Crkva Sv. Ane na Savini je zbog svoje ambijentalne spomeničke vrijednosti, poslije kompleksa manastira Savina, bila jedna od najposjećenijih u Herceg-Novom, posebno zbog jedne porodične grobnice iz 16. vijeka - porodice don Ferantea Gonzage, koji je sa španskom flotom 1538. godine, za kratko vrijeme oslobodio Herceg-Novi od Turaka. Poslije ponovnog turskog osvajanja grada 1539. godine don Ferante Gonzaga sa svojom porodicom i porodicama bliskih prijatlja ostaje u Herceg-Novome, uz garancije i saglasnost Turaka. Bilo im je dozvoljeno da na brežuljku, sa istočne strane grada, sagrade crkvu na istom mjestu gdje se prije dolaska Turaka nalazila pravoslavna crkva Sv. Petke, koju su Turci kod osvajanja 1481. godine, porušili,kako bi na tom istaknuto mjesto postavili topove.

Crkva Sv. Ane tako je postala porodična kapela don Ferantea Gonzage, a originalna grobna mramorna ploča, sa isklesanim grbom njegove porodice u vrijeme drugog svjetskog rata je, nažalost, otuđena (Danas pouzdano znamo da se nalazi u Padovi). Sačuvali smokopiju natpisa i grba. S obzirom da je crkva bila nagrižena zubom vremena, don Feranteov unuk se obratio Turcima s molbom da je obnovi. Crkva je četiri puta bila rušena: dva puta od Turaka 1481. godine i 1687. godine i u zemljotresima 1667. godine, i posljednjem 1979. godine koji je razorio. Potomci ove čuvene španske porodice, vremenom su se toliko asimilirali, da su se prozvali njaprije Nikelovići, a potom Nikičevići, i oni su sve do 1914. godine obnavljali ovu Crkvu. Poslije potresa 1979. godine, crkva je na istom mjestu, uz brižno poštovanje vertikalnih i horizontalnih gabarita, korišćenjem sačuvanih arhitektonskih elemenata sa stare crkve, obnovljena u cjelosti, dok je zvonik rekonstruisao arhitekta Boris Dabović iz Herceg-Novog, na osnovu starih fotografija)

CRKVA SV.JERONIMA

Godine 1483. za vrijeme sultana Bajazita II. , nakon pada Hercegovine 1482.,Herceg Novi kao posljednja tvrdjava koja je bila zauzeta, potpao je pod tursku vlast, pod kojoj će ostati narednih 200 godina. Rezultat islamizacije Novog su i brojne džamije podignute u Gornjem i Donjem gradu. Turci su promijenili izgled grada koji postaje više vojni

čka baza, nego trgovačko središte. Grad je ujedno bio i gnijezdo turskih gusara. Prvi pokušaj oslobodjenja grada koji su pokrenuli Španci nije dugo potrajao, te nije ni ostavio značajnih zasluga za razvoj hrićanstva na ovom području. 1687. opšti providur Jeronim Korner otpočeo je osvajanje i oslobadjanje Herceg Novog od Turaka. Veliku vojsku koju je predvodio, pored Mlečana i Peraštana, sačinjavali su i pripadnici reda Malteških vitezova koje je poslao vojvoda od Toscane i odred papinske vojske. Nakon više mjeseci opsade i borbe, grad bi oslobodjen, prema predaji 30-og septembra zbio se posljednji juriš. Istog dana je slavljena pobjeda, a svečani Te Deum predvodio je nadbiskup barski, Andrija Zmajević. 

Najveća džamija je pročišćena i posvećena kao Crkva Sv. Jeronima.

Na razvalinama te džamije, podignuta je nekadašnja crkva sv. Jeronima, od koje je danas ostao čitav samo zvonik (kampanel). Temelji nekadašnje džamije mogu se vidjet kao tlocrt između zvonika i sadašnje crkve. Crkva je zbog klizišta morala biti srušena te je 1856. – 1857.g., podignuta nova župna crkva sv. Jeronima. U novu crkvu prenesena je oltarna slika posvećena Gospi od Karmela, na kojoj su prikazani sveti Jeronim, sv. Klara (dotadašnja zaštitnica grada,) sv. Filip Neri i sv. Antun, a u pozadini je prikazan tadašnji Gornji grad. Iznad slike je prikazana borba za vrijeme oslobođenja a iznad je Gospa Karmelska, zaštitnica ulaska u Boku Kotorsku. U donjem desnom uglu slike stoji istorijski natpis: « Voljom Božjom, zagovorom Djevice, molitvama Inocenta XI. vrhovnog svećenika, svetu sliku Bogorodice izloži, klanjajući se Jeronim vitez Corner, upravitelj Dalmacije, osvojivši Herceg Novi 1687.g.». Sadašnji izgled svetište je dobilo u obnovi nakon velikog potresa 1979.

 

CRKVA SV. LEOPOLDA 

Podignuta je po dolasku fratara kapucina u H.Novi godine 1688., kao samostanska crkva, a i ona je izgraDJena na temeljima srušene džamije. Kroz istoriju je mijenjala titularne svece, tako je najprije bila posvećena Uznesenju BI. Djevice Marije, zatim sv. Franji, obnovljena je 1965.g., a od 1976. godine nosi naslov Sv. Leopolda.

HERCEG NOVI - CRKVA SV.SRDJA I VAKHA (PODI)

 

Narodna legenda kaže da ju je podigao kralj Tvrtko. Ne može se, sobzirom na stilske osobenosti i reprezentativnost, ni pomišljati da je nastala prije grada Novog, koji je podigao Tvrtko 1382. Niti je izgradjena po padu Herceg Novog pod Turke 1482.

Najljepši spomenik kojem su raška shvatanja prostora podstakla stvaralački napor i originalni poduhvat nalazi se nedaleko od Herceg Novog. To je crkva Sv.Srdja i Vakha na groblju sela Podi. Narodna legenda kaže da ju je podigao kralj Tvrtko. Ne može se, sobzirom na stilske osobenosti i reprezentativnost, ni pomišljati da

je nastala prije grada Novog, koji je podigao Tvrtko 1382. Niti je izgradjena po padu Herceg Novog pod Turke 1482. Za približnije odredjivanje vremena podizanja crkve presudni su izvjesni graditeljski elementi, koji se, u širokom rasponu od sto godina u kojem je crkva jedino mogla biti sagradjena, javljaju samo u doba Hercega Stefana i neposredno poslije njegove smrti. Riječ je o pretežno romaničnom, ali i djelimično i gotičkom lučkom frizu, u potkrovlju crkve i na kubetu, kakav je bio i na Cetinjskom manastiru iz 1485. Crkvu na Podima sa Cetinjskim manastirom povezuje i isklesani krst u lineti portala, koji se ne nalazi ni na jednom drugom hramu. Očigledno je, takodje, da je na stvaralačku primjenu raškog plana, kakav ima crkva na Podima, bilo potrebno da protekne izvjesno vrijeme i da se kroz jednostavnije oblike Praskavice, Šćepan Polja i možda Smokovca graditelji izdignu do ljepote i složenosti Poda. Samo izuzetno bogat ktitor mogao je podići tako veleljepnu crkvu. Izmedju Kralja Tvrtka I I Hercega Stefana izbor treba da padne, zbog istaknutih razloga, na najznačajnijeg od Kosača.

Boka bay- church

*Podi CRKVA SV.SRDJA I VAKHA   Једини сачувани пример рашке школе у Боки. Највероватније задужбина Херцега Стефана.

*Crkva Sv.Nikola, Kameno, 1701.

Selo Kameno smješteno je u južnoj podgorini Orjena. Kuće, grupisane u zaseoke, le že u okrajnim djelovima istoimenog polja koje predstavlja moćnim fluviogracijalnim plavinama zastrtu zaravan. Ova karstna zaravan u cjelini je nagnuta pravcem istok-sjeveroistok-zapad-jugozapad. Na njen današnji izgled odlučujući uticaj odigrao je glacijalni proces za Vurmskog glacijala, čiji se, izrazito prepoznatljivi tragovi viđaju u ovom dijelu južne podgorine masiva. Južni okvir crkvičke montane visijske subregije, predstavlja skupinu grebena koji dostižući srednje visine, ograđuju njena naselja strmo i okomito se nadnoseći nad župnijim predjelom Kamensko-morinjske flišne udoline. Ova je kraška zaravan dio jednedugačke flišne udoline. Krupniji ostenjci i prečage krečnjaka određuju kompoziciju naselja, koje, polurazbijenog tipa, ipak pokazuje tri topografske cjeline: sjevernu podno Dobroštice, središnju, uz istočni okvir zaravni i južnu uz jugozapadni obod polja. Prostorna disperzija ovih skupina uslovljena je, čini se, rasporedom geonomičnog tla. Uz jugoistočni okvir zaravni smještaju se, po starini, kuće Vukovića, Bronzića, Škera, Stanovčića i Radovića. Kuće Ratkovića stoje dalje izdvojene u posebnu grupu U ovome zaseoku stoji zavjetna crkva Sv. Jovana kraj koje se izraziti poslijemorejski sloj stanovništva Kamenoga ne ukopava. U srednjemu vijeku ovo je grobaljska crkva. U porti se viđa jedan stećak koji pripada klasičnom razdoblju stećaka, a takođe grobnice tipa "Glogovičkih". Ovdje je ležalo veliko groblje koje se prostiralo van porte ka kućama Bronzića. Ovome zaseoku su gravitirale kuće Krunića ("u Košarice") i Vitkovića (iza Dražnjega brda). Kraški oblik-nosilac geonomičnog tla je do. Južne ekspozicije omogućavaju maksimalnu insolaciju, a orjenski gorski grebeni štite predio od vjetrova iz sjevernog kvadranta. Ovaj kamenski zaseok stoji na razmeđu predjela krečnjačko-planinskih, orjenskih, od areala župnijih, priobalnih, u pravom smislu bokeških predjela. Duž istočnog okvira zaravni smjestio se zaseok sastavljen od nekoliko familijarnih i rodovskih agregata. Kuće Stijepčića, Kujačića, Obradovića, Milosavića, Baltića, Stanovčića, Radovića, Radojevića-Brešnarića, Radovčića, Jovovića i Miškovića, poređane su po pristrancima planinskim, zapadne ekspozicije, katkad tik uz stjenovite padinske odsjeke. Obradive zemlje ima u dolovima i docima.

HERCEG NOVI - CRKVA SV.TROJICE (KUTI) XVIII vijek

 

U ataru sela Kuti stoji pet živih crkava i dvije crkvine čije su građevine pripadale srednjem vijeku. Na prostornom opsegu kućanske uvale, ležalo je u starini ravno dvanaest crkvenih zagrada, dakle, u prostoru koji zatvaraju prva brda. I inače, Boka Kotorska je region koji se ističe velikom gustinom crkvenih zgrada na svojoj teritoriji i teško je naći kraj 

koji se u tome pogledu može porediti sa bokeškim zalivom.

 

Arhitektonske karakteristike ovih crkvenih građevina, očigledni tragovi starijih srednjevjekovnih crkava na mjestu današnjih, drevna kućanska groblja sa zaista neobičnom dekorativnom plastikom i srednjevjekovnim odlikama, te crkvišta u kućanskim brdima, opominju na nesumnjivo srednjevjekovno utemeljenje crkava u ovome kraju. Gotovo su sve obnavljane tokom 18. vijeka, velikog vijeka Srba, u kojemu ovi obalski krajevi doživljavaju reafirmaciju svojih visokih autonomija pod upravom Venecije. Neprestana briga o crkvama u Kutima, koja je očigledna i danas, činila je da se u naše vrijeme Kućani ponose sa pet živih crkava, među kojima se ističe parohijska crkva Svete Trojice. Sa preostalih sedam, čija se zvona čuju u kućanskoj uvali, prilikom litija u Kutima, gosti ovoga kraja bivaju iznenađeni gotovo neprestanom zvonjavom crkava. Na putu brojnoga naroda kućanske, sasovićke i žlijebske crkve prihvataju u gustome nizu visoki glas ovoga drevnog hrišćanskog zemljišta koje danas stoji kao tvrdi kamen Srpstva na obali Jadrana.

 

Crkveno graditeljstvo u Kutima obilježeno je jednostavnošću i malim razmerama, kako je to slučaj na čitavom seoskom području Boke. Seoske crkve, veličinom i oblicima nalik na kuću s dvoslivnim krovom, dobijaju, kao znak kulta, samo polukružnu apsidu s istočne strane i zvonik na preslicu sa zapadne. Neke zavjetne crkve u bokeškim brdima nemaju zvonika. Po dužini, u tjemenu prelomljeni gotički svod natkriljuje crkvene zgrade srednjevjekovnog utemeljenja.

KUMBOR – CRKVA SV.NEDJELJE

 

Prvi poznati pomen crve Sv.Nedjelje u Kumboru objavljen je u knjizi P.Butorca „Kulturna povijest grada Perasta“. Autor navodi dokument u kome se za mjesto gradnje crkve 1634.g. vrše pregovori izmedju dva dizdara i jednog paše iz Herceg Novog sa kapetanom Perasta Markom Raškovićem. Crkva je do početka XVIII vijeka bila pravoslavna, kada prelazi u ruke rimokatolika.

BAOŠIĆI - CRKVA SV.NIKOLE

 

Po predanju prva škola u Baošiću osnovana je1802.godine, sa malim brojem djaka. Nastavu su držali tadašnji sveštenici u ćeliju kod crkve Sv.Nikole (crkva stara preko 450 godina) u Baošiću.

BIJELA - CRKVA RIZE BOGORODICE

 

Crkva Rize Bogorodice (nastanak crkve, prvobitno izgrađene na ovom mjestu, vezuje se za XII vek, period rane romanike, mada nije isključeno ni da je starija. Delovi zidova stare crkve sa temeljima prezentirani su na vrlo prikladan način u sadašnjoj, pa se mogu vidjeti preko zastakljenog okna, postavljenog u nivou poda postojeće crkve. Stara apsida iznutra je oslikana freskama vizantijskog stila, nastalim krajem XII ili početkom XIII vijeka i predstavlja najveću znamenitost crkve Rize Bogorodice).

KAMENARI/JOŠICA - CRKVA SV.NEDJELJA

Crkva Sv. Neđelja iz 1704. godine, izgrađena na brdu iznad Kamenara (zaseok Jošica).

Boka bay- church *Morinj

*Risan 

Manastir Banja (1720), koji čine crkva Sv. Đorđa (prvobitno predanje je vezuje za Stefana Nemanju), dvije zgrade konaka i groblje, imao je veliki značaj za ovo područje budući da je tokom više vjekova bio centar duhovnog i kulturnog života pravoslavnog stanovništva. U ovom manastiru živio je i stvarao znameniti kulturni radnik arhimandrit Dionisije Miković. U manastirskoj riznici se čuvaju mnogobrojne ikone bokokotorske slikarske škole, vrijedni crkveni predmenti i knjige, kao i epitrahilj Sv. Save

*Risan 

Crkva cv. Petra i Pavla je dominantan, a ujedno i najvrijedniji dio sakralnog kompleksa, koja sa prostranom portom, gradskim grobljem i malom crkvom Sv. Arhandjela Mihaila čini skladnu cjelinu. Crkva je reprezentativna po arhitektonskom sklopu, ukrasnom detalju, bogatom ikonostasu i dragocjenim crkvenim predmetima i knjigama nabavljenim u Rusiji. Posebnu vrijednost predstavlja zbirka ikona bokokotorske slikarske škole. Budući da je sagradjena 1601. godine, crkva predstavlja spomenik kulture od velikog značaja za ovo područje u periodu oslobadjanja od turske vlasti

Dobrota, Crkva Sv.Mateje

Crkva je podignuta krajem XVII i početkom XVIII vijeka. Monumentalnu baroknu arhitekturu upotpunjuje bogatstvo enterijera: mramorni oltari, umjetničke slike i skulpture, kao i brojni luksuzni obredni predmenti od srebra i tekstila. Crkva predstavlja svjedočanstvo društveno-ekonomskih i kulturno-istorijskih prilika u XVIII vijeku u vrijeme procvata dobrotskog pomorstva.

Dobrota, Crkva Sv.Eustahija

Današnjoj crkvi svetog Eustahija u Dobroti prethodila je istoimena crkva na samoj obali mora, čije se ime pomnije u arhivskim dokumentima iz 1332.godine. Oštećena je u zemljotresu 1667.godine.Zatim je obnovljena fresko oslikana. Bila je to jednobrodna crkva, površine cca 40 m2, mala da bi zadovoljila narasle potrebe žitelja Dobrote, čiji se broj stalno povećav

ao. Nova crkva je sagradjena 1773.godine. Njene monumentalne dimenzije i raskošni barokni stil gradnje reprezentuju ekonomski procvat znamenitih dobrotskih kapetanskih porodica. Impozantan zvonik, iako podignut mnogo kasnije, sa crkvom čini skladnu cjelinu. Umjetnički ukrašen enterijer, bogat crkveni inventar, kao i zbirke pokretnog spomeničkog fonda, predstavljaju svjedočanstvo od velikog značaja za proučavanje društveno-ekonomskih i kulturno-istorijskih prilika u XVIII vijeku na ovom području.

Škaljari, Crkva Sv.Vićencea

Crkvu je početkom XIX vijeka podigla kotorska porodica Zifra. Iako u vrlo lošem stanju, ona i danas čuva uspomenu na nju, zbog čega predstavlja značajan spomenik kulture ovoga kraja.

Škaljari, Crkva Gospe od snijega (stara)

Crkva se prvi put pominje oko 1600. godine, ali se ne zna vrijeme nastanka. Mjestimično se opažaju uzidani ulomci romaničke plastike. Crkva i groblje oko nje stari su više vjekova, tako da imaju kulturno-istorijski značaj za ovo područje, koji još nije naučno obrađen i valorizovan.

Škaljari, Crkva Gospe od snijega

1903.g.

Crkva ima petostranu sakristiju i prezbiterijum. U unutrašnjosti je oltar od sinjskog mramora Sv. Roka i Sv. Luke. Prezbiterijalni prostor, balustrada i krstionica su od kararskog mermera, a tavanica je drvena, kasetirana. Crkva ima ambijentalnu vrijednost jer je skladno uklopljena u ruralnu aglomeraciju Škaljara, i predstavlja značajan spomenik kulture lokalnog karaktera.

Muo, Crkva Sv. Kuzme i Damjana je jedina crkva u Boki koja nosi titul tih svetaca i mučenika iz prvih vjekova hrišćanstva. Smještena je na padini brda Vrmac, iznad današnjeg naselja Muo, na oko 200 metara udaljenosti od same obale s kojom je povezuje stari stepenasti put. Dominira nad mjestom kao njegova vjekovna čuvarica. Ističe se svojom nenametljivom ljepotom i

mukom svojih zvona dok mirno u svojoj nutrini i okolini čuva stare grobove svojih preminulih mještana. S njima zajedno, već devet vjekova, crkva sv. Kuzme i Damjana svjedoči vjeru koja još nije uminula u ovom lijepom mjestu u blizini Kotora. Što je bilo prije nije mi poznato ali ovih devet vjekova je mnogo da bi se u kratkim crtama moglo opisati. Podaci postoje iz XIII vijeka o gradnji i posveti ove crkve. Nije teško zaključiti da su crkvu sagradili marni ribari odričući se od onog malo što bi sticali teškim radom i skromnim življenjem.

Muo, Crkva Pomoćnice kršćana

Crkva je građena od grubo klesanog domaćeg kamena u neovizantijskom stilu sa osmougaonom kupolom. U crkvi se čuvaju vrijedne orgulje iz XVI vijeka kao i bogata zbirka zavjetnih pločica. Crkva ima ambijentalnu vrijednost i predstavlja spomenik kulture koji ima lokalni značaj.

Donja Lastva, Crkva Sv.Roka

Nalazi se u Donjoj Lastvi na samoj obali mora. Podignuta je 1901. godine zajedno sa zvonikom. U crkvi se nalazi interesantna ikona koja predstavlja Sv.Tripuna, rad poznatog Grčkog ikonopisca Ilije Moskosa. U crkvi je oltarska slika Sv.Roka, rad Mihaila Floria iz Prčnja.

Gornja Lastva, Crkva Sv.Vida 

U Gornjoj Lastvi je mala crkva Sv.Vida, koja se prvi put spominje u kotorskim notarskim knjigama iz 1327. godine. U crkvici sa desne strane ulaznih vrata nalazi se kamenica za blagoslovljenu vodu, i na njoj u bareljefu uklesan vizantijski krst. Crkvica se nalazi na istoimenom brdu, sa koga puca veličanstven pogled na veliki dio zaliva i otvorenu pučinu. Konstrukcijom svog oltara podsjeća na rano hrišćanske građevine iz vizantijskog perioda. Crkva Sv. Vid, priča se u narodu, je vrlo stara i bila je prvobitno parohijska crkva Gornje Lastve.

Krtoli, Crkva Sv.Luke

Ova je crkva podignuta na mjestu nekadašnjeg benediktanskog manastira. U narodu se priča da su prvobitnu crkvu podigli Grci i da je bila aktivna za vladavine cara Dušana Silnog, o čemu svjedoči i pismo pape Klimenta VI iz 1346 godine.

Crkva je bila živopisna, ali je živopis nestao 1777 godine kada je bila proširivana i opravljena. Opravljenu crkvu osveštao je mitropolit zetski Sava Petrović Njegoš 1778 godine i tom prilikom poklonio crkvi ''Šestodnev'' štampan u Moskvi 1749 godine. U crkvi se čuva zlatotkani felon koji je oblačio Petar I Petrović Njegoš prilikom njegove posjete Krtolima i popu Stefanu Kostiću. Tu je obredna knjiga ''Triod'' štampana u Moskvi 1751 g odine, dar ruske carice Jelisavete crnogorskom mitropolitu Vasiliju Petroviću Njegošu 1753. Na Triodu se nalazi svojeručni potpis pjesnika Njegoša: ''Rade Petrović Njegoš godine 1826''. Zvona su nabavljena u Italiji u čuvenoj livnici Baszano.