BAOŠIĆI

Baošići se nalaze 10 km istočno od Herceg Novog, otprilike na četvrtini puta prema Kotoru. Mjestašce se proteže duž same obale, u dužini od 2 km. Predanja govore da su ime su dobili po crnogorskoj vladarskoj dinastiji Balšić. Drugo predanje tvrdi da je naselje nazvano u čast Balše Cvjetkovića koji se u ovaj kraj, po oslobodjenju od Turaka, s porodicom prvi doselio, 1590. g. Kako
bilo, pod imenom Baošle, Baošići se prvi put spominju u povelji cara Dušana, 1351. godine. U mjestu postoje ostaci zidina Balšinih dvora i Balšin bunar. Od davnina su Baošićani poznati kao vrsni zalivski ribari, potom kao pomorci i zanatlije. U doba kada je pomorstvo cvjetalo u Boki Kotorskoj (Crna Gora), Baošići su imali preko 30 brodova duge plovidbe (danas niti jedan), i preko 50 kapetana. Kapetana srećom ima i danas. I mnogih pomorskih oficira, i mornara! Njihove su priče uvijek nalik čudesnim putopisima, pa ih zato vrijedi čuti iz prve ruke. Kako pronaći pomorskog oficira? Pitajte bilo kod mještanina. On će vam prstom ili okom pokazati ko je u grupi ljudi - baš pomorac. Baošići su idilično turističko odredište. Za koga? Prije svega, za parove s malom djecom. I za one koji ljetuju s čak dvije generacije potomstva: s mladjom djecom i s mladjim tinejdžerima. Baošići su idilični za one koji bježe od gužve hercegnovskog, kotorskog ili budvanskog tipa. Za ljubitelje prirode na obalni, mediteranski način, ili za zaljubljenike starih dobrih prirodnih (!) pješčanih plaža! Ako se kakvo strogo kritičarsko oko usidri na provi nekog od mnogih turističkih brodića, šta može da opazi? U Baošićima nema niti jednog hotela koji bi dio obale mogao da proglasi "svojim". Pristup plažama je slobodan. A plaža sa sitnim ugodnim šljunkom ima na desetine! Nijesu rijetke one plaže pod sjenom kakvog stoljetnog mediteranskog bora, ili kanarske palme, ili magnolije. Takve sitne plažice su raj za djecu. Odrasli mogu da prekrate vrijeme tako što će u sasvim plitkom obalnom pijesku, s maskom na licu, pronalaziti jestive i ukusne školjke vongole (Grooved carpet shell) i vagane (Warty venus). Ručak ne mora uvijek da se plati. Može da se ubere iz mora!

Do prije neku deceniju, na skoro svakom žalu mogla se da vidi poneka ribarska barka. Na način na koji se danas suši roba, tako su se na obali u Baošićima nekad sušile na desetine ribarskih mreža. Oko njih su uvijek mogle da se vide mačke, jer su mreže mirisale na pune ulove. I danas u Baošićima postoji jedina zalivska Ribarska zadruga. Ipak, nije riba zaštitni znak Baošića. Nego je to jedan cvijet. Riječ je o mimozi. Svake prve subote u februaru, uvijek svake prve februarske subote, u Baošićima se odvija finale Praznika mimoze. To se finale uvijek odvija na obali, u centru Baošića! I uvijek bude velika fešta! Na plažama se priga riba i besplatno se dijeli, uz vino i pivo, svakom ko je poželi. Klape pjevaju mediteranske pjesme i sviraju uživo, na hiljade ljudi pleše i veseli se. Miriše riba, limun, vino i more! U februaru mjesecu, ko god da prodje Jadranskom magistralom kroz Baošiće, taj vidi čudo: šume mimoza! Ne pojedinačna stabla ovog čudesnog zimskog cvijeta, nego baš šume! Mirisne, žute, pune mimoza u zrelom, raspusnom zimskom cvjetanju. Svaka fotografija napravljena u Baošićima tih dana otkriva u pozadini vrh planine Lovćen. Dok se mnogi na obali sunčaju, na Lovćenu ima snijega. Jedinstven, Praznik mimoze diči se tradicijom. Duž obale Baošića, pitomog ribarskog mjestašca, vidi se i kiparis, i oleander, i banana, i mnoge vrste tropskih palmi. Baošići su idilična bašta. Sjemena mnogih biljaka donijeli su pomorci.

 Crkva Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, sagradjena je u Baošićima prije više od 400 godina. Obnovljena je 1802. godine. U Baošićima je brže zakucalo srce francuskog pomorskog oficira i pjesnika Pjera Lotija, godine 1880, kada se tada malo poznati Pierre Loti zaljubio u seljanku Paskvalu Ivanović. O ljubavi prema Paskvali pisao je u svom Dnevniku, a ovekovječio ju je u knjizi Rijetko cvijeće. Društvo prijatelja Francuske je u Baošićima, oktobra 1934. postavilo spomen-ploču u znak sjećanja na pjesnika i na njegovu dvostruku neosvarenu ljubav: da zauvijek bude s Pasvalom, i da zauvijek živi u idiličnim Baošićima.
 Rocco Nero BAOŠIĆI                                                                                                                                                                                                                                 89 crkava hercegnovske opštine

1. Sv. Nikola u Kruševicama, 18. vijek. Predanje govori o starijoj crkvi nedaleko od sadašnje. Obnovljena u 18. vijeku.

2. Sv. Petka u Mokrinama – Petijevići, 17. vijek. Po predanju je podignuta na temeljima starije crkve.

3. Sv. Varvara u Mokrinama, Gojkovići, 17 vijek. Obnovljena 1849. godine. Mokrine se prvi put spominju 1336. godine u Kotorskom arhivu.

4. Sv. Vasilije Ostroški, Mokrine, Svrčuge, 1726.

5. Sv. Đorđe Mokrine, Lazarevići, početak 18. v.

6. Sv. Gospođa, Prijevor. Po predanju veoma stara, 17. vijek. Obnovljena 1875. godine.

7. Sv. Stefan, Sutorina (Šćepanovići), 17-18. vijek.

8. Sv. Gospođa, Mojdež (Brajevići), 1701. godine.

9. Sv. Spas (ili Sv. Voznesenja Hristovog), Mojdež, 1771. godine.

10. Sv. Jovan, Sutorina (Rajevići). Predanje govori o 12. vijeku, obnovljena 1721. godine. Sačuvani stećci sa uklesanim figurama.

11. Sv. Nikola, Sutorina (Lučići), 17-19. vijek.

12. Sv. Neđelja, Mojdež (Potplanina), početak 16. vijeka. Obnovljena 1891. god.

13. Sv. Đorđe, Sutorina (Ćenič), 1650. g. Obnovljena 1875. godine.

14. Sv. Preobraženije, Igalo (Sutorina), 1875.

15. Sv. Ilija (Ilijina Kita), Žvinje, 1600. godina. Po predanju mnogo starija.

16. Sv. Đorđe, Sutorina, Žvinje, 17. vijek.

17. Sv. Časnog krsta. Mokrine (Crljeno Brdo). 17. vijek.

18. Sv. Ilija, Mokrine, 1704. godine. Predanje govori da je postojala starija crkva na Crljenom Brdu.

19. Sv. Trojica, Ratiševina, 18. vijek. Bila je nekada u okviru manastira Podplanina, kojeg je uništila francuska ekspedicija 1806. godine.

20. Sv. Nikola, Kameno, 1701. godine. Mjesto se prvi put pominje u kotorskim dokumentima 1335. godine.

21. Sv. Stefan, Kameno, 1702. Obnovljena 1787.

22. Sv. Jovan. Kameno. Obnovljena 1805. g. na starijim temeljima.

23. Sv. Toma, Trebesin, 1778. godine. Pored ostataka mnogo starije crkve Sv. Petra.

24. Sv. Stefan, Sušćepan, obnovljena u 19. vijeku. Temelji iz 9-10 vijeka.

25. Sv. Đorđe, Herceg-Novi, Topla. Iz 1688. godine.

26. Sv. Spas, Herceg-Novi, Topla, 1713. Obnovljena 1864. Centar Topaljske komunitadi 17013-1797.

27. Samostan Sv. Antona, Herceg-Novi, 17-18. vijek.

28. Sv. Leopold, Herceg-Novi, 17-18. vijek. Raniji naziv crkve Sv. Marija, odnosno Sv. Franjo.

29. Sv. Arhanđel Mihailo, Herceg Novi, 20. vijek.

30. Sv. Jeronim, Herceg-Novi. 17-19. vijek.

31. Sv. Ana, Herceg-Novi, Savina. 16. vijek, obnovljena u 20. vijeku.

32. Sv. Sava, Herceg-Novi, Savina. 15. vijek. Na temeljima kasnoantičke arhitekture.

33. Mala crkva Uspenja Bogorodice, Herceg-Novi, Savina. 15. vijek. Na temeljima crkve iz 1030. godine.

34. Sv. Sergije i Vakh, Podi, 15. vijek. Predanje govori da je starija, 8. vijek.

35. Sv. Arhanđel Mihailo, Podi (Brajkovina), 17. vijek. Po predanju vrlo stara.

36. Sv. Nikola, Žlijebi, 17. vijek. Crkva je u obnavljanju zadržala izvorni krov od kamenih ploča.

37. Sv. Stefan, Sasovići, Kuti, 1687. godine. Ranija vrlo stara crkva, bila je van porte i sadašnjeg groblja, gdje se spominje sahranjivanje još iz stare Župe Dragačevice.

38. Sv. Roko, Meljine. 1730. godine. Meljine se prvi put spominje u dubrovačkim dokumentima 1326. godine kao luka Župe Dragačevica.

39. Sv. Andrija, Kuti. 15. vijek. Temelji iz 11. vijeka.

40. Sv. Gospođa, Kuti. 15. vijek. Predanje govori o godini 1050., staro parohijsko groblje i da je građena u vrijeme Saracena – 9. vijek.

41. Sv, Trojica, Kuti. 1726. godine. Ima arheoloških indicija o starijoj crkvi.

42. Sv. Ilija, Lastva, Kuti. 18. vijek. Posjeduje stećak sa imenom familije Vukosavljević.

43. Sv. Đorđe, Kuti, Glogovik. 1690. godine. Predanje govori o starijoj crkvi, sa veoma starim grobljem i sa dvije grobnice sa predstavama solarnog diska.

44. Sv. Vasilije Ostroški, Kumbro. 19. vijek.

45. Sv. Neđelja, Kumbor. 19-17. vijek.

46. Sv. Pokrov Bogorodice, Kumbor. 17. vijek. Predanje govori o 15. vijeku.

47. Sv. Simeon, Đenovići. 16. vijek. Staro arhaično groblje.

48. Sv. Đorđe, Ubli. 17-18. vijek. Staro parohijsko groblje.

49. Sv. Gospođa, Ubli. 14-18. vijek. U blizini nekropola – stećaka.

50. Sv. Nikola, Bjelske Kruševice, Repaji. 16-18. vijek.

51. Sv. Stefan, Đenović. 1870.

52. Sv. Spiridon, Đenović. 1870-1910. godine.

53. Sv. Nikola, Đenović. 16-17.vijek.

54. Sv. Jovan Preteča, Kalimož, Bjelske Kruševice. 17. vijek. Predanje govori o 15. vijeku. Kalimož dolazi od grčke riječi Kalimog – tabor, zbijeg, a izvor u blizini naziva se Kalinaos – lijepa voda.

55. Sv. Vrači, Bijela. 18. vijek.

56. Sv. Nikola, Baošić. Po predanju iz 16. vijeka. Obnovljena u 18. vijeku.

57. Sv. Jeremija, Bjelske Kruševice. 17. vijek.

58. Sv. Arhanđel Mihailo, Bjelske Kruševice. 16. vijek. Obnovljena u 19. vijeku.

59. Riza Bogorodice, Bijela. Podignuta u 19. vijeku na temeljima crkve iz 12. vijeka.

60. Sv. Petra, Bijela, (Klin – na brdu). 1783. godine.

61. Sv. Tekla, Bjelske Kruševice. 1400. godine, obnovljena u 20. vijeku.

62. Sv. Gospođa, Bijela, 18. vijek.

63. Sv. Petar, Bijela. Na temeljima crkve iz 9. vijeka, obnovljena u 15. i u 18. vijeku.

64. Sv. Ana, Đurići, Kamenari. 16-17. vijek.

65. Gospa od Rozarija, Kamenari. 19. vijek.

66. Sv. Neđelja, Kamenari, Jošica. 19. vijek. Na temeljima starije crkve.

67. Sv. Nikola, Kamenari. 18. vijek.

68. Sv. Ana, Kamenaru. 19. vijek.

69. Sv. Gospođa od Karmela, Luštica, Rose. 18. vijek.

70. Sv. Trojica, Luštica, Rose. 17. vijek.

71. Sv. Pantelejmon, Luštica, Klinci. 17-18. vijek.

72. Sv. Hariton, Luštica, Klinci. 16-17. vijek.

73. Sv. Tripun, Luštica, Klinci. 16-18. vijek.

74. Sv. Sava, Luštica, Klinci. 1800. godine. Naziv mjesta su Klinci dobili po prezimenu klinčići iz 14. vijeka – Tvrtkovog doba.

75. Sv. Arhanđel Mihailo, Luštica, Klinci. 1670. godine. U njoj je sačuvan triod u kome se spominje Stefan ’’od Skadra’’, tj. Venecujanski štampar Srefan skadarnik.

76. Sv. Petka, Luštica, Mrkovi. 1600. godine.

77. Kompleks manastira Sv. Vavedenja, Luštica, Mirište, ostrvo Žanjice. 15-16. vijek.

78. Sv. Tripun, Luštica, Mrkovi. 20. vijek. Predanje govori o starijoj crkvi.

79. Sv. Lazar, Luštica, Mrkovi. 1600. godine.

80. Sv. Jovan, Luštica, Žanjice – Marovići, 19. vijek. Na temeljima kasnoantičke bazilike.

81. Sv. Neđelja, Luštica, Zabrđe, Mendegaji. 17-18. vijek.

82. Sv. Andrija, Luštica, Zabrđe, Mitrovići. 18. vijek.

83. Sv. Gospođa, Luštica, Zabrđe, Trojanovići. 1783. godina.

84. Sv. Gospođa, Luštica, Radovanovići. 1787. godina.

85. Sv. Georgije, Luštica, Radovanovići. 16-17. vijek.

86. Sv. Nikola, Luštica, Radovanovići. 15-17. vijek.

87. Sv. Petar i Pavle, Luštica, Brguli. 15-16. vijek.

88. Sv. Vartolomej, Luštica, Brguli, Mardari. 15. vijek.

89. Velika crkva Uspenja Bogorodice, Manastir Savina. 177-1799. godine, sa malom crkvom Uspenja Bogorodice, konakom i Riznicom.