[251x216] Tebia on brosil i ushel,
sebe druguu blad' nashel,
skazal ti sterva i proshai,
zvonit ne budesh, obeshai.
Togda reshula, on pridurok,
i budet on u tvoih nog.
I kinesh' ti v nego okurok,
takoi vot guznennui urok.
Promateritsia i uidet,
k toi dure chto k sebe privila.
No budet pomnit' on tebia,
i dumat' chto ego lubila...
A ti zabudesh', otoidesh'.
Tebe ne nugen tak obidno,
Obidno budet lish' emu,
a suke toi sto raz zavidno.