SREBRNI SUNCOBRAN

Tokom XIII, a posebno XIV i XV vijeka bokeljski pomorci stekli su slavu dobrih, hrabrih i poštenih trgovaca pa su im svi trgovački putevi bili dostupni. Uz dubrovačke, bokeljski trgovci povezuju zemlje u zaleđu sa Mediteranom pa, uz trgovačku, stiču i slavu dobrih diplomata. Za diplomatske usluge stižu priznanja iz Ugarske, Srbije, Francuske, Venecije i drugih zemalja. Na srpskom dvoru dužnost protovestijara uglavnom pripada kotorskim plemićima.
Uz slavu dolazi bogatstvo koje se uvećava povezivanjem kapitala, ne samo među bokeljskim plemstvom, nego i u međunarodnim okvirima. Rađaju se trgovačka društva i drugi oblici uduživanja, a stečeni kapital ulaže se u nove poslove i nekretnine. Dio bokeškog kapitala katkada pozajmicama spašava od bankrota poznate strane trgovce, a značajno pomaže u pokrivanju manjkova više državnih blagajni. Time se stiču povlastice i ugled, a za život se troši sve više i živi raskošnije.
Među brojnim primjerima bogatstva i raskoši izdvajamo običaj darivanja djevojke kod udaje. Prćija ili miraz.
Uz dobru prćiju uglavnom je išao bogatiji i poznatiji mladoženja, bez prćije najčešće se završavalo u samostan. I bogate i siromašne, podjednako, skončavale su u manastirskim ćelijama i zaređivanjem spašavale ugled osiromašenim porodicama.
Sa bogatom prćijom moglo se birati. A birali su očevi i braća. Rijetko su djevojke pitali za mišljenje, još rjeđe su same odlučivale o budućem životnom saputniku. Jedino dobro koje su imale od prćije bila je sigurnost. Prćiju nije mogao koristiti muž! Predstavljala je glavnicu koja garantuje put u imućnu kuću, sigurnu sjutrašnjicu i prćiju za kćerke.
A sve je moglo u prćiju: vinogradi, kuće, brodovi i barke, vešte i nakit, pokućstvo, šume, pašnjaci i stoka, maslinjaci ( i sadnice masline !) čak i knjige! Sjajne primjere prćija našla je Lenka Blehova Čelebić u arhivskim dokumentima i objavila ih u knjizi „Žene srednjevjekovnog Kotora“. Knjiga koja bi se trebala naći u današnjim bokeškim prćijama!
Za današnje prilike, srednjevjekovne bokeške prćije izgledaju nestvarno i veliko su svjedočanstvo moći bokeških trgovaca, pomoraca i zanatliji toga doba. Djevojke su nosile u prćiju vešte vrjedne dobre, nekada i najbolje kuće i palate! 
Mare, kćerka Lodovika Drago iz Kotora, udala se 1444. god. za Mihaila Buću - praunuka protevestijara Mihaila, graditelja dvorca-ljetnikovca Buća u Tivtu. Ljetnikovac Buća,po mišljenju stručnjaka, najveća i najbogatija arhitektonska cjeline toga karaktera i vremena u Zalivu zasluživao je gazdaricu koja zna da cijeni ljepotu. Pored ovoga, Buće su imale i ljetnikovac na Prčanju, danas čuvenu palatu Tri sestre. Valjalo je uživati, a Mara je to znala. Prćija joj vrijedi 1500 perpera u novcu i stvarima. U to doba zanatlijska kuća u Kotoru vrijedi oko 80 perpera, plemićka kuća 500 perpera, palata na najboljem mjestu 600, vinograd u Grblju 80, a u Zalivu 100 do 300 perpera, skromna kuća 50, a dobar vepar 7 perpera.
Marine haljine vrijede više od 650 perpera, a nakit 805 perpera.
U ugovoru o prćiji navodi se par haljina od skarlata sa tunikom i srebrnim pozlaćenim daščicama sa resama od bisera - 317 perpera i 10 groša. Mara je voljela tamnocrvenu boju ( a bila je u modi toga doba) pa je imala više takvih haljina postavljenih svilom. Tu su pelerine, marame, tunike ali i srebrni suncobran. Vrijedio je bar jednu dobru kuću! Imala je Mara ukras za glavu sa balteo perlato i naušnicama u vrijednosti 142 perpera i 8 groša, a bijela tunika sa ambretama i krznom iz Verone koštala je 37 perpera i 6 groša. Među nakitom izdvaja se srebrni pojas s iglama i lančićima - 33 perpera 8 groša i naušnice vrijedne 11 perpera i tako redom. Garderoba firmirana, rekli bi to danas, pa zašto i porijeklo ne upisati u ugovor. I upisali su ! Uvoz iz poznatih modnih centara srednjeg vijeka!
Vijek ranije, godine 1332. udala se Petra, kći Petra Gosti za Luku Jakobovog de Bena. Njen miraz vrijedio je 1.800

Krtoljska buna

Od XV do prve polovine XX vijeka u Boki Kotorskoj bilo je više protesta i buna među kojima su najznačajnije Grbaljske bune u XV vijeku. Bilo ih četiri i ukupno su trajale četvrt vijeka! Te bune predstavljaju najznačajnije događaje na istočnoj obali jadrana u tom vijeku.
Bunili su se stanovnici, naročito kmetovi, i u drugim krajevima Boke, protestovali protiv domaće vlastele i stranih sila.
Zarad zemlje i prava nad njom, a time i prava nad kmetovima i prihodima, u Boki je bilo netrpeljivosti ali i neprijateljstava među pojedinim mjestima. Nekada su pobune predvodili sveštenici, često vlastela ali i seoski knezovi. Bilo je problema koji su rješavani i po nekoliko decenija. Druge je morao rješavati mletački dužd. Drugačije se nije moglo.
U sjenci poznatih bokeljskih buna ostao je jedan od protesta krtoljskih kmetova koji po trajanju i posljedicama svakako zaslužuje pažnju.
Mislim da neću pogriješiti ako to nezadovoljstvo Krtoljana nazovem Krtoljskom bunom!
Nezadovoljstvo Krtoljana odnosilo se na vlasnike zemljišta koje su obrađivali u najamnom, kmetskom odnosu. Krtoljani su od kotorskih vlasti, kasnije i mletačkih, više puta tražili pravičnu podjelu zemljišta, a kako se dugi niz godina ništa nije promijenilo, 1752 godine im je dozlogrdilo!
Oružjem su nasrnuli na grupu plemića koja je došla na ostrvo Sv.Gavrila u kontrolu radova na imanjima. Tu naravno nijesu stali već su na Miholjskom zboru odlučili da će istrijebiti kotorsko plemstvo.
Razlozi slični grbaljskim (dva vijeka prije) kod odluke Grbljana da zatraže vlast Turaka kako bi raščistili sa kotorskim plemstvom!
Bolje Turci nego Kotorani – rekoše Grbljani. Očigledno da kotorsko plemstvo ni takvi događaji nijesu opametili pa su im Krtoljani zaprijetili istrebljenjem – kao jedinim rješenjem za nepravdu, silu, pljačku i težak život.
Krajem 1752. pred Senat u Mletke stigao je apel Kotrana za pomoć protiv pobunjenih kmetova četiri sela Miholjskog zbora.
O pobunjenicima se pričalo i prepričavalo dugih 18 mjeseci. Nema iscrpnijih izvještaja ali je vjerovatno za to vrijeme vlasnicima zemljišta bilo nemoguće doći do imanja. Ostali su i bez prihoda pa ne čudi uznemirenost i bijes koji je opredijelio vojni pohod na Krtole!
Do pravog vojnog pohoda došlo je u junu 1754 godine. Pod oružjem se našlo više od 900 vojnika sakupljenih u Perastu, Prčanju, Dobroti i drugim mjestima Kotorskog distrikta. Vojsci se u službu stavila i sva raspoloživa flota koja se tada našla u domaćim lukama. Vojskom je komandovao iskusni Peraštanin, potpukovnik Štukanović.
Krtoljana pod oružjem tada je, prema zvaničnim statističkim podacima toga doba, bilo manje od 150. Ukupno duša u četiri sela bilo je oko 400.
Naravno, u opsadu Krtola išlo se morskim putem, a demonstarcija sile odvijala se duž krtoljske obale.
Organizatori vojnog pohoda očekivali su, u duhu metoda mletačkih vlasti, da će doći do vjerske netrpeljivosti koja je trebala pripomoći vojnom pohodu pošto su pripadnici vojske bili katolici, a Krtoljani mahom pravoslavni.
Po ko zna koji put desilo se da brat nije htio na brata. Bokelji nijesu htjeli okrvaviti ruke u bratoubilačkoj borbi.
Problem ima vlastela pa neka ga sama riješi – poruka je događaja sa obala Zaliva.
Plemstvo zatraži, sredinom avgusta, pomoć opšteg providura Frana Grimanija. Traže zaštitu od pučana koji su se drznuli da im ospore pravo nad zemljom na ostrvu Sv.Gabrijela. Ne traže odmazdu za pobunjenike, ali traže zemlju!
Popuste i Krtoljani.
Odgovarajući, providur je od vlastele zahtjevao da polovinu ostrva daju Krtoljanima, smatrajući da je to pravedno rješenje.
Vlastela taktizira: spremna je da se odrekne i cijelog ostrva ako dužd mletački smatra da je to ispravno rješenje.
I Krtoljani se slože.
I oni taktiku imaju: ako bi dužd zemlju dao nekom drugom, mimo kotorske vlastele, neka je pokloni Krtoljanima.
Krtoljani nijesu te godine riješili problem sa vlasništvom nad zemljištem, ali više nikada nije bilo isto kao prije bune.

 

То были капли дождевые,

Летящие из света в тень.

По воле случая впервые

Мы встретились в ненастный день.

И только радуги в тумане

Вокруг неярких фонарей

Поведали тебе заране

О близости любви моей,

О том, что лето миновало,

Что жизнь тревожна и светла,

И как ты ни жила, но мало,

Так мало на земле жила.

Как слёзы, капли дождевые

Светились на лице твоём,

А я ещё не знал, какие

Безумства мы переживём.

Я голос твой далёкий слышу,

Друг другу нам нельзя помочь,

И дождь всю ночь стучит о крышу,

Как и тогда стучал всю ночь.

LEPETANE

 

Kad se prodju Verige i nauživa se u vidiku na Perast, ostrvca i krivošijske visove, dolazimo u Lepetane, koji leže u idiličnom zatišju, zaštićenom od bure. U Lepetanima je nekada bio kamenolom crvenog kamena kao u Djurićima (Kamenari).

U srednjem vijeku područje Lepetana zvalo se „Kraj Sv.Lovijenca“ po crkvi istog imena koja se tu nalazila, a koja je vezana za legendu braće mučenika Andrije, Petra i Lovrijenca, čije se mošti čuvaju u dubrovačkoj katedrali pod imenom „Petilovrenci“.

Današnje ime dobilo je po nadimku nekih peraških porodica „Lepetanus“ koje su se tu nastanile i imale posjede. Stari zaseok Veće Brdo pominje se 1439.godine.

Lepetane je rodno mjesto Lazara Tomanovića (čuvenog državnika), Luke Tomanovića (vajara), Milutina Tomanovića (adjutanta knjaza Nikole) kao i drugih članova ove poznate porodice.

Информация и бронирование на сайте или по следующим координатам:

info@chalet-montenegro.com

 

Веб-сайт:http://chalet-montenegro.com

Местоположение:Kolašin, Черногория                                                                                                                                                                                                               

Населье «Щербина» - это комфортабельные шале, качественный сервис, фантастическая природа и экологический отдых в национальных парках. Пешие прогулки, рафтинг по реке Тара, которую называют "слезой Европы", велосипедные маршруты или поездка на джипе в горный монастырь Чириловац и знаменитый монастврь Морача, рыбалка и горные лыжи - всё это предлагает для вашего отдыха удивительная страна Черногория.